Andrej Plenković

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice
Zagreb | 15. 1. 2017.

Imamo odgovornost i snagu za naj­važniji cilj – konsenzus o budućnosti

Predsjednik Vlade Plenković nazočio je svečanom koncertu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u povodu 25. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

U prigodnom govoru predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je da je neovisna, slobodna i samostalna Republika Hrvatska bila životni projekt prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

"On je to svojom državničkom mudrošću i vizijom mogao ostvariti samo uz veliku, široku potporu i jedinstvo hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu. Ta ljubav, to srce, taj elan i solidarnost neponovljivi su", rekao je Plenković, dodavši da bez hrabrosti, odvažnosti i žrtve hrvatskih branitelja koji su nam donijeli slobodu 1991, 1992. i kasnije u Bljesku i Oluji ne bi bilo današnje slobodne Hrvatske.

Govor predsjednika Vlade Plenkovića donosimo u cijelosti:

Osobito mi je zadovoljstvo večeras pozdraviti brojne nazočne koji su  bili sudionici povijesnih dana u kojima su se stvarali temelji suvremene hrvatske države.

Većinska volja hrvatskog naroda na prvim demokratskim izborima, jasan rezultat referenduma u svibnju 1991. godine, proglašenje suverenosti i samostalnosti 25. lipnja 1991. u Hrvatskom saboru te raskid svih državnopravnih sveza s republikama i pokrajinama bivše SFRJ 8. listopada, dobili su svoje  međunarodno priznanje, svoju međunarodnu afirmaciju 15. siječnja 1992.

Pripremajući se za večerašnji koncert, čitao sam dio arhive prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegovu intenzivnu korespondenciju s brojnim međunarodnim akterima 1990, 1991. i 1992. godine. I zaista, treba čitati izvore i vidjeti kako je, u biti, jedna velika državnička vještina, najveći uspjeh hrvatske diplomacije, to možemo slobodno reći, bila ta prva velika pobjeda međunarodnog priznanja i svojevrsne renesanse hrvatske države, i velikog dara za generacije svih Hrvata koji su tu činjenicu, tu veliku povijesnu čast, doživjele 1992 godine. Iz svake riječi tog pisma nazire se njegova jasna poruka, a to je da je neovisna, slobodna i samostalna Republika Hrvatska bila njegov životni projekt.

On je to svojom državničkom mudrošću i vizijom mogao ostvariti samo uz veliku, široku potporu i jedinstvo hrvatskoga naroda u domovini i iseljeništvu. Ta ljubav, to srce, taj elan i solidarnost je neponovljiv. Jedinstven u životima svih nas, vjerujem, ovdje. Međutim, bez hrabrosti, odvažnosti i žrtve hrvatskih branitelja koji su nam donijeli slobodu, baš te – 1991. godine, 1992. i kasnije u Bljesku i Oluji, ne bi bilo današnje, slobodne Hrvatske.

Činjenica da je Dan međunarodnog priznanja baš onaj dan kada nas je priznalo dvanaest članica tadašnje Europske zajednice i niz drugih država, dovoljno govori o tome kako smo uvijek težili usvajanju europskih vrijednosti, kako smo željeli biti dio tog civilizacijskog kruga. Sve zadaće koje smo ostvarili u proteklih 25 godina, a njih je bilo izuzetno mnogo, prije svega transformacija društva, demokracija, vladavina prava, poštivanje ljudskih prava, gospodarska transformacija, članstvo u Europskoj Uniji i NATO-u, ciljevi su koje je prvi hrvatski predsjednik postavio još u svom govoru u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. godine.

Danas, 25 godina kasnije, mislim da kao društvo i kao odgovorni dionici toga društva moramo težiti ostvarenju tri cilja. Jedan je težiti istini o našoj prošlosti. Drugi je, kroz argumentiranu raspravu, rješavati probleme naše svakodnevnice i naše sadašnjosti. I treći, najvažniji, graditi konsenzus o razvojnim gospodarskim pitanjima hrvatske budućnosti. Mislim da za to imamo odgovornosti, imamo snage, a prisjećanje na 15. siječnja 1992. godine neka nam svima bude poticaj da te ciljeve zajedno i ostvarimo.

Hvala vam i živjela Hrvatska!